субота, 14. април 2018.

(Kao sablja demiskija zima ciča...), Alaudin Sabit Užičanin










Kao sablja demiskija zima ciča
Nasta; bura šibat poče poput biča.
Pod nebom se uhvatiše oblaci za kosu,
Dok s lica mu sami bijes na zemlju se prosu.
Bistro vrelo kao da je noge utopilo,
Ni brige ga što se nebo snijegom pokrilo.
Svijet posta div bijeli, štono strašno bruji,
A na njega iz oblaka stup od leda struji.
Zimovištem leže lađe - sve ih muči sjeta -
Ko po snijegu da su b’jela jedra razapeta.
Po hauzim valjaju se od snijega grude
Ko cvjetovi od ljiljana sred čiste posude.
E bi reko da nebesa svoje rublje peru
U moru ga ispiraju, pa po zemlji steru.





Sa turskog Safvet-beg Bašagić