PRVOBITNI GREH
Ah, ko će napisati istoriju
onoga što je moglo biti?
Biće to, ako je neko napiše,
Jedina prava istorija
čovečanstva.
Ono što jeste je samo stvarni
svet, nismo mi, samo svet,
Mi smo ono što nije, i tu leži
istina.
Ja sam onaj koji nisam uspeo da
budem.
Svi smo oni za koje smo
pretpostavljali da smo.
Naša stvarnost je ono što nikad
ne postižemo.
Šta biva sa tom našom istinom –
san na prozoru detinjstva?
Šta biva s tom našom sigurnošću
– namera na stolu za kasnije?
Razmišljam, glave pognute među
isprepletene ruke
Nad visokim utvrđenjem balkona,
Dok sedim u ćošku na stolici,
posle večere.
Šta je s mojom stvarnošću kad
samo imam život?
Šta je sa mnom, kada sam samo
onaj kakav postojim?
Koliko sam Cezara bio!
U duši, i sa pomalo istine;
U mašti, i pomalo opravdano;
U mislima, s ponekim pravom –
Bože! Bože! Bože moj! –
Koliko sam Cezara bio!
Koliko sam Cezara bio!
Koliko sam Cezara bio!
Fernando Pessoa
Prevela
Jelena Žugić
Izabrane pesme Alvara de Kampuša
Beograd
2016.
XLII
Drumom su prošla poštanska
kola, i iščezla u daljini,
A drum nije postao time ni
lepši ni ružniji.
Isto važi za sve što čovek na
svetu čini.
Ne oduzimamo ništa nit išta
dodajemo; prolazimo i zaborave na nas;
A sunce se svakog dana uvek
javi u pravi čas.
XLIII
Radije let ptice, koja prođe i
ne ostavlja trag,
Nego prolazak zveri, što ostaje
na tlu zapisan.
Ptica proleti i ode u zaborav,
i tako mora da bude.
A životinja, tamo gde više
nije, te zato ničemu ne služi,
Pokazuje da je nekad tu bila, a
to ničemu ne služi.
Sećanje je izneveravanje
Prirode,
Jer Priroda od juče nije
Priroda.
Ono što je bilo nije ništa, a
pamtiti znači ne videti.
Prolazi, ptico, prolazi, i
nauči me prolaznosti!
Fernando Pessoa
Prevela Jasmina Nešković
Večiti kalendar,
Pesme Alberta Kaejra i Rikarda Reiša
fotografija preuzeta sa https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Pessoa_chapeu.jpg
fotografija preuzeta sa https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Pessoa_chapeu.jpg