недеља, 16. јул 2017.

Poezija, Penti Sarikoski



*
Kad svane, vidim ono što znam: sila,
koju sistem ne iskoristi
postaje sila koja će izmijeniti sistem.
Gledam neumorno.
I ne žalim.



*
Završen je televizijski program.
Ljudi odlaze na spavanje.
Kuća preko puta utonuće uskoro u mrak.
Osjećam da je neko negdje na jugu u ovom trenutku
shvatio da je sve svršeno.
On je van sebe; stavlja lonac na peć i dugo sjedi
bez ikakvog pokreta.
Ne znam osjećam li ikakvu simpatiju za njega.
Nije mi to sasvim jasno.


*
Bogat bogataša voli
a siromah siromaška mrzi.
Napolju dječija graja
i trka po dvorištu.
Ne ljuti se
što sam tužan:
ne mogu da izgovorim grubu riječ
ali ni nježnu.



Pentti Saarikoski
Sa finskog Osman Đikić
Savremena finska poezija
Prosveta,
Beograd, 1986