Poezija, Česlav Miloš



GDE GOD

Gde god da sam, na bilo kom mestu
na zemlji, skrivam pred ljudima uverenje
da nisam odatle.
Kao da sam poslat da upijem što više
boja, ukusa, zvukova, mirisa, da iskusim
sve što je
udeo čoveka, da pretvorim, što nisam iskusio,
u čarobni registar i odnesem tamo, odakle sam
došao.



RECEPT

Samo ne ispovesti. Vlastiti život
toliko mi je dojadio, da bih našao olakšanje,
pričajući o njemu. I razumeli bi me
nesrećnici, a koliko ih je samo, koji se na ulicama
klate, poluprisebni ili pijani,
bolesni od gube sećanja i krivice žaljenja.
Šta me onda zadržava?
Stid što moje brige nisu dovoljno slikovite?
Ili prkos? Veoma su moderna kukanja,
nesrećno detinjstvo, trauma i tako dalje.
Čak kad bih sazreo do jovovske žalbe,
bolje je ućutati, hvaliti nepromenljivi
poredak stvari. Ne, nešto drugo
ne dozvoljava mi da govorim. Ko pati
morao bi da bude istinoljubiv. A koliko prerušavanja,
koliko komedija, samosažaljenja!
Laž osećanja poznaje se po lažnim frazama.

Previše cenim stil, da bih rizikovao.



PESNIKOVA SMRT

Zalupila su se za njim vrata gramatike.
Sada ga tražite u gajevima i prašumama rečnika.








Česlav Miloš
S poljskog Ljubica Rosić
Drugi prostor
Paideia, Beograd 2007.

fotografija preuzeta sa https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Czes%C5%82aw_Mi%C5%82osz_1986_(2).jpg

autor fotografije Mariusz Kubik