Molitva za Merlin Monro, Ernesto Kardenal



Gospode
primi ovu ženu poznatu u celom svetu pod imenom
Merlin Monro
mada to nije bilo njeno pravo ime
(a ti znaš pravo ime te sirotanke koju su silovali
u devetoj godini,
one male prodavačice koja je u šesnaestoj htela
da se ubije)
koja sad staje pred Tebe bez ikakve šminke,
bez svog agenta za štampu,
bez fotografa, bez potpisivanja autograma,
sama kao astronaut suočen sa svemirskom noći.
Kao devojčica, sanjala da stoji gola u crkvi
(tako piše u Tajmu)
pred gomilom ljudi što kleče s glavama na podu,
da je morala da hoda na prstima da ne zgazi koju glavu.
Ti poznaješ naše snove bolje nego psihijatri.
Crkva, kuća, pećina, to je sigurnost majčine dojke
ali i nešto više od toga...
Glave su obožavaoci, jasno,
(masa glava u tami pod mlazom svetlosti).
Ali hram nije studio kompanije 20th Century-Fox
koji Tvoju kuću za molitvu pretvoriše u jazbinu lopuža.
Gospode
u ovom svetu zaraženom gresima i radioaktivnošću
Ti nećeš kriviti samo jednu malu prodavačicu,
koja je kao svaka prodavačica sanjala da postane
filmska zvezda.
I njen san se ostvario (ali kao stvarnost tehnikolora).
Ona je samo postupila prema scenariju koji smo joj dali
-                        - Scenariju naših života – a on je bio besmislen.
Oprosti joj, Gospode, i oprosti nama
naš 20th Century-Fox
i ovu Kolosalnu Super-Proizvodnju u kojoj smo svi radili.
Ona je bila gladna ljubavi, a mi smo joj dali sredstva za smirenje.
Za tugu što nismo bili sveci
preporučili smo joj Psihoanalizu.
Seti se Gospode kako je rastao njen strah od kamera
njena mržnja prema šminkanju – zato je htela novu
šminku za svaku scenu –
kako su rasli strah od studija
i sklonost ka zakašnjavanju.
Kao svaka mala prodavačica
sanjala je da postane filmska zvezda
i njen život je bio nestvaran kao i san koji psihijatar
tumači i odlaže u arhiv.
Njene ljubavi bile su kao kad ljubiš zatvorenih očiju
pa otvoriš oči
i otkriješ da su poljupci pod reflektorima
i da se gase s njima!
Da se demontiraju dva sobna zida (to je filmska scena)
dok se Režiser sa svojom sveskom udaljava,
jer scena je snimljena.
Ili kao krstarenje jahtom, poljubac u Singapuru, ples u Riju
prijem u vili Vojvode i Vojvotkinje od Vindzora
viđeni u sobici nekog bednog stana.
Film se završio bez završnog poljupca.
Našli su je mrtvu u krevetu s rukom na telefonu.
Islednici nisu saznali koga je to htela da zove.
Bilo je to

kao da je neko okrenuo broj jedinog prijateljskog glasa
a zatim čuo glas sa trake kako izgovara: WRONG NUMBER.
Kao kad čovek koga su ranili gangsteri
pruži ruku za telefon čije su žice iščupane.
Gospode
bilo ko da je taj koga je ona htela da zove
a nije zvala (možda to nije bio niko
ili je bio neko čijeg broja nema u Anđeoskom imeniku)
Ti odgovori na poziv!



Ernesto Cardenal
Sa španskog Krinka Vidaković Petrov
Psalmi
DOM 1983. Beograd

fotografija preuzeta sa https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Ernesto_Cardenal_a_la_Chascona_2.jpg
autor fotografije Roman Bonnefoy