Poezija, Vilijam Stenli Mervin



LETI

Bio sam okrutan prema debelom golubu
Jer nije hteo da leti
Već samo da živi kao starac

Pretvorio se u drtinu prljavu
I samouverenu i divlju za hranom
Tukao je mačora na đubrištu
Nije mario za golubicu
Stalno je bio balav oko kljuna
Smrdeo je gegao se
I trebalo ga je nositi uz merdevine
Da bi noću zaspao

Leti, rekoh bacajući ga u vazduh
Ali on bi tresnuo i pritrčao
Iščekujući hranu
Rekoh isto i bacih ga nanovo
Ali on je bio sve gori i gori
I svaki put
Trebalo ga je podizati
Dok ga ne pronađoh u golubarniku
Crknutog od izlišnih napora

Znači takav sam ja

Razmišljam o njegovom oku
Koje nije moglo da shvati
Da sam stvor
Od kojeg je trebalo da beži

Od mene koji sam oduvek
Previše verovao u reči




PEPEO

Crkva u šumi
Beše od drveta sagrađena

Verni urezaše svoja imena
Pokraj vrata
Imena ista kao naša

Vojnici je spališe

Nova crkva bi na mestu
Gde i stara
I od drveta sagrađena

S ćumur podovima
Imena behu crnim upisana
Pokraj vrata
Imena ista kao naša

Vojnici je spališe

Imamo crkvu na mestu
Gde druge stajaše nekad
Od pepela sagrađena
Bez krova bez vetra

I ništa na svetu ne kaže
Da je naša




KAD GOD ODEM TAMO

Kad god odem tamo sve je promenjeno

Oznake na krivinama
Titule profesora
Vode

Portret bljeska
Razlozi za belo tugovanje

U novim stenama novi insekti sede
Sa ugašenim svetlima
I ponovo se setim da je početak

Slomljen

I ne čudim se što su adrese iskidane

Prema njima sebi krčim put i jedem
Tišinu životinja
Nudeći mraku sneg koji

Danas pripada manjini
Sutra nikome






V. S. Marvin
S engleskog David Albahari i Raša Livada
Vaške
Rad, Beograd, 1979.
fotografija preuzeta sa https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Merwin.jpg
autor fotografije: Bernard Tardien