Poezija, Oktavio Pas





DEČAK I ČIGRA

Svakog puta kada je baci
pada, tačno
u središte sveta.


OVDE 

Koraci moji iz ove ulice
Odzvanjaju
                    U drugoj
U kojoj
                   Korake svoje čujem
Kako prolaze ulicom
U kojoj

Jedino stvarno je magla


ŠARA

Jednim komadom ugljena
Mojom krnjom kredom i crvenom olovkom
Nacrtati tvoje ime
Ime tvojih usta
Znak tvojih nogu
Na ničijem zidu
Na zabranjenim vratima
Urezati ime tvoga tela
Dok sečivo moje britve
Ne prokrvari
                     I kamen ne zavapi
I zid ne uzdahne kao grudi



Octavio Paz Lozano

Sa španskog Branislav Prelević
Lukovi, Rad, Beograd, 1979.