Poezija, Maša Seničić






dva

u mojoj nepreglednoj ulici
jedan čovek svakoga dana
šeta dva istovetna psa,
zaista, potpuno identična;
nonšalantno se nosi
sa ovom udvojenošću!
rekla bih da kod kuće ima blizance,
dvoje ulaznih vrata,
dva para istih cipela,
dve supruge
i još jednog
sebe



prekosutra

kada se bude govorilo o budućnosti
zamišljaj me kao zgradu,
zamišljaj me kao nacionalni park,
ponašaj se prema meni
kao prema tuđoj rođendanskoj proslavi,
zahvali se na torti i idi kući
pre nego što te neko
bude prepoznao;
kada se bude govorilo o budućnosti,
ti nemoj



kome, čemu: dativ

ne pripadati pojedinačno ljudima
jednako je nezahvalno
kao ne pripadati političkim partijama,
samoproklamovanim društvima,
nacijama, većinama ili manjinama:
neće te zvati na skupove,
neće ti slati razglednice,
neće znati šta od tebe da očekuju,
a nepredvidivost
je kamen u cipeli,
kamen u džepu,
kamen u bubregu,
kamen u svakom slučaju;
ne pripadati ljudima
jednako je smešno
kao pripadati im,
samo manje naporno
i tužno praznicima



Okean
Gradska biblioteka Vladislav Petković Dis
2015.