ŽIVA, Veno Taufer





ispod prašine cvili
bol
kroz kamen drvo njezina sili
sol

truli papir zdanja
osipa
snijegom obzorja zadnja
posipa

svjetlo treperavo zastire
nerođena
među prstima nikad ne miruje
bezimena

sol
njezina u prašini stoput utopljena
stoput u prašinu zdrobljena
bol