BUBA, Božidar Mandić






Nikad nisam video čudniju bubu
verovatno sam je doneo iz šume
Nešto me je pecnulo iznad lakta
i tako sam je primetio
Okrenuo sam ruku i posmatrao
Hodala je po preplanuloj koži
levo-desno
kao da nije mogla da se snađe
Ispred glave prednjačila su
klešta
kao kod raka ili škorpije
Hej! Da nije otrovna!
Mali strah prostrujao je kroz
moju komparaciju
Sam izgled bio je bezopasan
i siv
pomalo podsećajući na neke pečurke
Deo tela od glave
ličio je na oklopni džip
spreman za napad
Odneo sam je do prozora
i blago oduvao razbijajući neizvesnost


Dok isparava jutro
Nolit, Beograd, 1986