NEKO
Neko
izlazi iz našeg
života, neko
u njega ulazi,
nezvan, i seda,
neko
prolazi
ravnodušan, neko
ružu ti poklanja,
kupuje novi auto,
neko
veoma ti je
blizak, nekoga
potpuno si
zaboravio,
neko, neko
si ti sam,
neko
kog nikad nisi
video, neko
jede šparglu, neko
je dete,
neko na krov se
penje,
sedi za stolom,
leži u mreži za
spavanje, ide
s crvenim
kišobranom,
neko te gleda,
neko te nikad nije
primetio, neko
želi za ruku da te
drži, neko
je noćas umro,
neko je neko
drugi, neko si ti, neko
nije,
neko jeste.
RASTI NAOPAČKE
Što gradovi
postaju veći,
to su ljudi sve
manji.
Što kuće više teže oblacima,
to su stanari sve
sitniji.
U Njujorku imaš
samo 10 centimetara.
U Londonu i
Singapuru možda englesku stopu.
A gradovi rastu li
rastu
i tvoj život postaje
manje vredan.
Uskoro ćemo biti visoki kao čuperci trave
i kosilica će moći da nas pokupi
u rano nedeljno
prepodne.
A šta ti misliš?
KUĆA I RUKE
Dve su ruke bile
kao kuća.
Rekle su:
useli se ovde.
Nema kiše, nema
mraza, nema straha.
Živeo sam u toj kući
bez kiše, bez
mraza, bez straha,
dok se od vremena
nije urušila.
Sada sam opet na
putevima.
Tanka je moja
kabanica. Miriše
na sneg.
Rolf Jacobsen
Sa norveškog Marko
Vuković
Narodna biblioteka
Stefan Prvovenčani
Kraljevo 2014.