STVARI KOJE NE UMIRU, Pier Giorgio Di Cicco




Ima puno oblaka koji su sretni što su izvan smrti.
I dovratnika. I rezervoara za vodu.
Božićni ukrasi pokušavaju vjerovati u smrt.
Tu su neki momenti mladalačke ljubavi.
Nadstrešnice.
Tu je ona žaba koju sam utopio u močvari 1959. Godine.

Neke stvari koje umiru samo se zezaju:
euforija,
đavolčići,
zadnje riječi umirućih,
okeani i poznanici.

Noge ždralova ne mogu umrijeti
jer su posuđene,
i toliko mladih djevojaka koje misle
da će umrijeti, ne mogu.
Stvari koje ne mogu umrijeti imaju
svoje vlastite logorske vatre.
Možemo čuti lomljenje grančica,
nešto duboko žalosno, ovdje
koliko i na drugim mjestima.



Priredili i preveli Goran Simić i Višnja Brčić
Tetovirana zemlja: antologija kanadske poezije,
Sarajevo: Buybook , 2018.