DVE PESME, Petar Matović



U SELU NORENSKA

J. Brodskom

Drozdovi se ne rasanjuju ovde
na severu zimi ako zaplamti kroz
rez neba to već bude martirologija
koje se usneženo sećaš razabirući
po vetru nijanse mraka udaraju
u vatru kroz dimnjak kako pucketa
suvo javorov smisao kada kažeš
Moj posao je da pišem to je kran
koji te održi na nogama krov i
vrata vežu te šupljinama za svet
iza tvojih kapaka odvija se scena
u selu Norenska gde imaš
redovnost fiskulture i čitanja
disciplinu posvećivanja motor
na ovakvom mrazu nikad se ne
gasi zato kao da samo kroz dim
dopiru glasovi sa neokrenutih
stranica suvi čičak dodirnućeš
u njemu stižu reči koje ti sve kažu
koje ti budu sve koje ti budu sve


SOMOT I DIM

Trebalo bi se umiriti.
Opustiti se kao duvanski dim
koji sporo i nepredvidljivo
putuje. Možeš se protegnuti
u neznatnom dodiru po naslonu
fotelje, pogladiti taj somot i
nastaviti kretanje u sećanju
na ljudsku toplinu.

Ti nisi soba, ti si više od
zagrljaja. Nisi ni dim, već
njegovo rasplinjavanje. Uvek
silaziš u reči, a ništa se neće
izmeniti. Svet će ostati da leži
između nas i ove hartije,
nepodeljeno.

Petar Matović
Iz srećne republike,

Novi Sad: Kulturni centar Novog Sada, 2017.