otići ću u sečuan.
svakog jutra s nekim nepoznatim umorom na koži
probudi se sunce i odmah potom sruši
u žuto, u žuto jantarno more.
otići ću u sečuan
leći u vlažan barut proljetne šume i tamo biti
tamo se skriti.
probuditi se svakih 365 godina i gledati
kako mi paprat iz trbuha raste pravo gore k tebi,
gore
o mao, mao
ti sada sjediš na visokom oblaku i
sipaš zlatnu rižu na sečuan.
rekao si mi da ću kad odrastem
biti nosač aviona!
tvoja je koža hladan porculan o koga
sam prislanjao svoje lice.
pod čelom mi je bila instalirana mala metalna
pločica.
nisam znao čemu služi ali
za ljetnih vrućina koje nisu dolazile niotkud
padao sam i puzao
usijan metal pod čelom topio mi je mozak, kosti,
sve.
pedale su mi se maglile pod nogama i
nisam više mogao k njoj
na drugu stranu šangaja
iako sam za to imao žeton
nisam je mogao ljubiti i gledati
i zato sada slijep i sam idem u sečuan
da tamo umrem s pandama
Die die my darling
Biblioteka Quorum, Zagreb, 1990.