Poezija, Jelica Kiso







***

tumačenje komada koje svako mora obaviti
ispravno postupiti ići dugo bez poslednje reči
zamašnim elementima života
preći rukom i prstima po poderotini iskrenosti
ljupko okrečiti grob
procvetalu biografiju
duboko zaroniti celokupno u psihoistorijsko
izvoditi svoje postojanje i ime
kao nalog mirnim zaspalim dubinama
uhvatiti dečju ruku i koracima opojne novine
straha od savršenog čoveka
u dugim dijalozima
preko mostova reka gradova neprijatnog betona
glasno tako da svi čuju
negovati učiti verovati
slepi ispred umetnikovog dela
daleko od saznanja ozbiljnosti
služiti suzama tuzi
sankcionisati zube ispovesti
rađati smrt
vlastitog kamenog iskustva
silinom neverstva ma kojem čoveku
iskakati iz stalnosti krvavo prilično razotkriveno
kao pojedinac unutrašnjeg prostora
stojeći van
čemu se treba diviti
onoj javnosti koju je stvorilo društvo
ko je društvo
postojana publika obezglavljena
i on i ja bez glave se smejemo
zaokupljeni iskrenošću entiteta zajednice spojenih
mali divljaci uključeni u diskusije
anotirani poduhvaćeni svežim uživanjem u patnji
prisilne lakrdije stida besramnosti





***

nastavlja se ma kakva varka ničije čudo
takvi predmeti protivrečnosti
ubogi crvi dobrote
smetlište istine ljubavi
niskost uzvišenosti
nerazum zdrave pameti
odrodi preziri na dirkama i strunama
stvorovi u celosti samoodrživi
prvi prevaljeni išibani
rugobe ruža i ružica
onoga što padne u nesrećan pogled

privući stolicu navući zavesu
podmetnuti jastučić spustiti glavu
držati tanjirić posmatrati
nepomični ne pružiti ruku
položiti zauzeti
biti konačno odbačen
bez poljubaca
bez prekora zbog nedostatka moralne angaživanosti
sve što ljudski duh ne sadrži
energijom napora ljudskog duha očekivanja želje





***

razrađenim nastupom jer on je opera
svim glasovima što god se može reći
uglavnom privlači sačinjava biva
ne mari
dušo tiho sni
s namerom ustani figurativno
u modernoj fazi razdragan budi
dragane moj prisni moj
plemeniti moj podlo služi
heroizmu ulagivanja
apstraktan paradigmatičan
konkretan stvaran
bogat moći
službom stvarne poslušnosti
oseti unutrašnje poštovanje
nemo u prirodi svoga bića

hrlimo bežimo plačemo
preko zapaljenih mostova
i znanih razloga
ludi tuđi izričiti
u vladarevoj moći mi vidimo okove




***

voleti bogatstvo prezirati ga istovremeno
bogatstvom našim trajnim
preko smrti podlosti
bez učinka našeg ponašanja na druge ljude
etos nasušni
ideal ličnog bivstvovanja
tvoj i moj zamotuljak gužvarak

ne zaostaj čedo plemenito moje čedo
stojmo smelo jasno samujmo u samstvu
beskompromisni ležerni oštroumni osetljivi
u vunenim čarapama pod ćebadima
naše ja
naša duša
naša svest prosta

muzej uljudnosti s elementima dobrog života
što se postvaruje pred našim umornim očima
pun ambar dobra žetva dug život večna radost
znaš li porode moj
bez nade mi smo već umrli
kućanstvo naše nade divan san