Smem da kažem šta hoću,
pola danju, a pola noću.
U polusnu brojim polovne
minute,
između zuba klize njihove krnje senke;
svakom je dati da grize
svoj komad tišine.
Mnoge godine ljubeći bližnje,
ostavih pola jezika u tuđim ustima:
velika ljubav guta male
istine.
Šta će mi dva uva, kad jedno ne čuje
da ono drugo zvoni na
uzbunu?
U ušnim školjkama rastu
biser-tamponi:
tu se u vremena gluva
za budućnost čuva
blago nečuveno.
Život na stolu
Nolit, Beograd, 1986.