PROJEKAT ZIMSKO VREME
1
belo nebo bela ulica
belo pamćenje bela ljubav
samo daleko zimsko sunce
stiče
bela suza
po ledenim kristalima
na smrznuto zimsko staklo
po hladnom
belom zaboravu
2
pre nego što umre
triput procveta veliko drvo
tako i u tebi poezija
raspukne u svoja utočišta
isklija u nežne cvetove
naljuti pčele
da sebi da oduška
kroz njihovo zujanje
ali nije suđeno da iznese plodove
drvoseča već oštri sekiru
3
sneg
po izdahnuloj travi
sneg
po golim granama
sneg
iznad skoro mrtve ledenice
gde se ispod nadstrešice od bele paučine
dešava jedno malo
usporeno čudo
iznad skoro mrtve ledenice
gde se ispod nadstrešice od bele paučine
dešava jedno malo
usporeno čudo
gusenica se pretvara u leptira
4
mreža postaje sve tanja
i već ne može da izdrži
toliko mnogo prošlog
na kraju će se pocepati
i ribe iz pamćenja
otplivaće gde im je volja
5
život polako postaje pust
kako se toče godine
opraštaju se
polaze ljudi
malo tužni
jedan po jedan
na kraju će ostati samo dve stvari
ja i krivica
prema drugima
i tek će tad nastupiti pakao
i tek će se tad videti ko je koga
6
moja mala
mala životinjo
trljaš oči šapicama
skačeš sa grane na granu
i tiho zacviliš
kad velike tužne životinje
odlaze u znoju
u središte pustinje
i kopaju noktima kosti
svoje budućnosti
4
mreža postaje sve tanja
i već ne može da izdrži
toliko mnogo prošlog
na kraju će se pocepati
i ribe iz pamćenja
otplivaće gde im je volja
5
život polako postaje pust
kako se toče godine
opraštaju se
polaze ljudi
malo tužni
jedan po jedan
na kraju će ostati samo dve stvari
ja i krivica
prema drugima
i tek će tad nastupiti pakao
i tek će se tad videti ko je koga
6
moja mala
mala životinjo
trljaš oči šapicama
skačeš sa grane na granu
i tiho zacviliš
kad velike tužne životinje
odlaze u znoju
u središte pustinje
i kopaju noktima kosti
svoje budućnosti
7
drvo je
sporo vreteno
koje usmerava
pamćenje
okruglo
napeto ga vidimo
kad testera bez pamćenja
ogoli krugove godina
kad ćemo naučiti da prepoznajemo
8
beli smukovi
gmižu po crnim granama
sivo nebo je premreženo
puderom snežnih pahuljica
zimsko ogledalce
ispričaj belinu
po sivoj visini
zaškriputaj hijeroglifima
9
dovoljna je i mala rupa
da pobegne duša
mržnja je burgija
ljubav je detlić
10
sanjao sam
senka baca u nebo
drvo je
sporo vreteno
koje usmerava
pamćenje
okruglo
napeto ga vidimo
kad testera bez pamćenja
ogoli krugove godina
kad ćemo naučiti da prepoznajemo
8
beli smukovi
gmižu po crnim granama
sivo nebo je premreženo
puderom snežnih pahuljica
zimsko ogledalce
ispričaj belinu
po sivoj visini
zaškriputaj hijeroglifima
9
dovoljna je i mala rupa
da pobegne duša
mržnja je burgija
ljubav je detlić
10
sanjao sam
senka baca u nebo
svoju senku svetlosti
11
trebalo je da se rodim kao crnac
kao stari mrzovoljni bluzmen
koji umorno čupa strune a harmonika
skoro da se gubi u debelim usnama
i koji je seo na rub trotoara
u prašinu
u muljavom i prestupnom čikaškom predgrađu
stavio je kapu pred sebe a iza uha mu viri
cigara sa aljkavo umotanom travom
u papir sinoćnih novina
i svira i svira
priča o tugi
I nije ga briga ko-zašto-i-da-li ga sluša
12
poezija je zapravo posvuda
treba samo da je vidiš
da je vidiš kao što detlić vidi
kako ispod kore špartaju razni drvojedi
14
11
trebalo je da se rodim kao crnac
kao stari mrzovoljni bluzmen
koji umorno čupa strune a harmonika
skoro da se gubi u debelim usnama
i koji je seo na rub trotoara
u prašinu
u muljavom i prestupnom čikaškom predgrađu
stavio je kapu pred sebe a iza uha mu viri
cigara sa aljkavo umotanom travom
u papir sinoćnih novina
i svira i svira
priča o tugi
I nije ga briga ko-zašto-i-da-li ga sluša
12
poezija je zapravo posvuda
treba samo da je vidiš
da je vidiš kao što detlić vidi
kako ispod kore špartaju razni drvojedi
14
sitno perje i jesenje lišće
pomešani vetrom
pomešani vetrom
i ništa više ne može da se kaže
i ništa više ne može da se pomisli
osim toga
da je perje i jesenje lišće
pomešano vetrom
15
kratki dani
dugačke magle
repata zima
16
čini mi se da sam već
odavno ušće
čini mi se da već odavno
osećam kako
se moja senka uliva u mene
senka me puni
17
zima
magla
stud
i ovaj mali život
skoro ugasli ugarak
skriva u šaci
a on viri
između čvornovatih prstiju
i šepuri se pred belinom
i ništa više ne može da se pomisli
osim toga
da je perje i jesenje lišće
pomešano vetrom
15
kratki dani
dugačke magle
repata zima
16
čini mi se da sam već
odavno ušće
čini mi se da već odavno
osećam kako
se moja senka uliva u mene
senka me puni
17
zima
magla
stud
i ovaj mali život
skoro ugasli ugarak
skriva u šaci
a on viri
između čvornovatih prstiju
i šepuri se pred belinom
Едвин Сугарев
Sa bugarskog Velimir Kostov