Na praznik, Lucija Stupica



Grad kao da je izumro, i ti ćeš ići,
da bi kao retka ptica trla svoja krila
na suncu. Kuda je nestalo, kuda sve,
pognućeš glavu, i onaj, ko bude seo pored,
čuće, kako su se slomili kapci.
Kuda je otišlo, kuda sve, šapnućeš
kroz kožu, i polako, samo slutnja
kroz prazničnu zamku, kroz oklevanje jezika,
kroz očekivanje da se mala nezadovoljstva
kao grafiti konačno, glasno, ispišu na zidove,
ispune buduće želje.
Danas je grad, i danas ga nema,
čuješ li kako saobraćajni znaci poput strela
probadaju prazninu, kako neko na putu povratka
brusi već utisnute tragove i par očiju
probada neku stranu zemlju.


Sa slovenačkog Ana Ristović

          Čelo na suncu,  Agora, Zrenjanin, 2008.