Nemir je u čovjeku. Glasovi. Događaji.
Boje. Dolaze pojave i prolaze kroz čovjeka u velikom gibanju, bruje zbivanja
kao zvonjava. Čovjek je uznemiren trajno. I postoji duboko negdje u nama slika,
zakopana, potopljena, kao ikona srebrom okovana, u zdencu. Ta slika tiha je kao
svitanje na moru kada je sve sivo i kada se ne čuje ništa nego gdjegdje
klokotanje vode. To je vrijeme šutnje,kada se čovjek pere od nemira i roni u
tišinu.
Poezija,
Oslobođenje, Sarajevo 1988.
fotografija preuzeta sa https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Miroslav_Krle%C5%BEa_1953.jpg