Epistola, Ersan Muhović




23


pismo sebi

šetao sam parkom
i razmišljao
od svih suprotnosti
najteže mi pada

individualnost

ako želim da je izgradim
potrebni su mi drugi


47


jedno pismo
počinje ovako

pismo koje sam napisao nije
posvećeno nikome osim tebi
dok jesi i postojiš
ko si ti nije važno
ko sam ja još manje znači onima
koji će pismo čitati posle tebe
jer pisma pišemo da ne bi napisali
ništa što ne treba da bude napisano
nikakvo praznoslovlje
i da ne nastane ništa što
ne treba pročitati

svaki čovek čuje različitu priču
dobro ispričanu ili dobro napisanu
svaki čovek čita pismo isto pismo
na različite načine

i da spalimo kao Paracelzus
sva pisma ovog sveta
opet bi ostao deo pisma kao
sveto pismo o svim pismima
koja su napisana i taj deo bi kao
palimsest bio kamen iz Rozete
pa bi naučili pisati pisma
na svim jezicima



387


pismo Borhesu
koje on neće pročitati
već postoji i nalazi se
u Biblioteci
na jednoj od polica među
svim hartijama i pismima
koja su napisana
i koja nisu napisana
i koja se još pišu

pismo se ne završava potpisom
pismo nema jedan trag pera
pismo sadrži potpise zato što se
svi potpisujemo
i svi ostavljamo žig i trag
i onaj koji piše
i onaj koji čita
takav trag nema ime
ima samo zapisano postojanje
i datum na papiru iznajmljivanja
(ili može stajati u pismu
pismo se potpisuje vremenom
u kojem je pronađeno kao
rukopis a onda prepisano
i ostavljeno na čuvanje)

kada pročitate pismo
vratite ga u jednu od
šestouglih odaja

postoji i četvrta tema u istoriji
književnosti
pesniče proze i prozaisto poezije
a to je tema o čoveku koji piše
pisma i kreira iluziju savršenog
romana i savršene poezije
u njima čitamo pisma
a pripovedanjem ugrađujemo u
svest likove i njihove sudbine

kao što od ruže ostaje samo miris
tako od nas ne ostaju naša imena
premda ih samo gola imamo
već od nas ostaju naše reči
koje će nas uzdići kao što je
mač Ahileja
ili lukavstvo Odiseja

u reci
neko može videti ogledalo
i videti mene (koji pišem)
sebe (kako čita)
tebe (kome će pisati)
kako pišemo pismo koje voda
nosi tok se ne završava jer kraja
nema i nema prostora u koji se
uvire pismo se vraća onome koji
piše ali pismo nije isto neko je
dopisao nove reči a kao da je
pismo jednom rukom pisano

ta reka protiče
ne menja se ali nova postaje
(Heraklit živ ne ostaje)

Homer je možda postojao
ali ako Homer nije postojala je
sigurno Homerova kći koja je
spevala Ilijadu i Odiseju ili su je
možda napisali El i Eloah koji
se potpisuju jednim potpisom

ti Borhes i ja bezimen
razgovaramo u pismu
koje nam neko piše


403

Tomas Bernhard piše
postojao je poštar koji ljudima
nije isporučivao pisma u kojima
je naslućivao tužne vesti
već ih je spaljivao

na kraju su ga uputili
u ludnicu Šernberg u kojoj
je neprestano raznosio pisma
drugim pacijentima

odmah po dolasku
u ludnicu rekao je
dajte mi uniformu poštara
da ne bih poludeo