Poezija, Din Mehmeti





KUĆA NA RASKRSNICI SVETA

Vozovi malo spavaju
Duvaju izduvavaju pljuju

Peva obnavljanje

Fenjeri se dižu spuštaju
Ostavljaju imena u svesci
Debele pomračine
I beže tunelima

Maramice bele
Maramice crne
Prozori kule
Kroz godine i vekove

Peva obnavljanje



BALADA O NADUVENOJ FRAZI 


Iz naduvene fraze
Iziđe mladi lopov cvetova

Pobledeše parole

Ukrašena biografija
Izvrši samoubistvo
Kod stolice pohlepa

Izbezumiše se pljeskanja

Toga dana reči uzeše glavu
U ruci i trčahu
Od huka reka

I dugo svirahu vozovi
Pre no što uđoše u nove tunele

Toga dana sunce iščupa trnje
Grobovi izvadiše kosti




Sa albanskog Srboljub Tasić
Vreme
Jednistvo, Priština 1982.