AMERIČKE IMPROVIZACIJE, Oto Fenjveši




@

Upaliti vatru. Svetlo.
Manje sam hteo.
Samo bele naslage tišine,
tvoje lice u oblacima.
Svetlucanje mora.
Daleke bele zime
u kojima nevidljivo
pronalazi moguće.


@

Galopirajući džez.
Moja draga ima novu haljinu.
Nekodirani vikend.
Sve je slobodno.
Sve je dozvoljeno.
Čitav svet je improvizacija.


@

Ako ti se više sviđa –
čišćenje ogledala.
Pažnja. Nadzor.
Naslućeni pokret
između mnoštva krajnjih tačaka.
Zakon u slučajnosti.
Puka praksa, mnoštvo detalja.
Nemoć, briga.
Napeta srazmernost.
Vernost suštini naše stvari.


@

Našao sam u njoj podvučene redove:
Volim zemlju, sunce, životinje,
prezirem imovinu...
mrzim tirane,
ne osporavam Boga.
Volt Vitmen


@

Razbila si u paramparčad.
U paramparčad moje srce.
Bezglasnu strast, gravitaciju.
Razbio sam u paramparčad
krhku, prelepu violu tvog tela.
Razbio sam u paramparčad tvoje srce.
Razbili smo u paramparčad pravilo
koje nikad ne važi.


@

Lahorom mojih uzdaha
približiti nebo i zemlju.
Svet još nije gotov.
Još nije usplamtelo tvoje srce.

                                    leto 1997. – Toronto, Čikago.

Preveo s mađarskog Arpad Vicko,
Američke improvizacije,

Arhipelag: Beograd, 2009.