Potaknuta je
Tačka
kruži oko ose
sebi put pravi
I Istok i Zapad
Okružuju sve
Po mjeri
Okružuje
I ona
A kad dođe do utrobe
Proždiraće
Stojimo jedni
naspram drugih
Modrozelena
Na tvojoj strani
kamen
U ruci dlijeto
Na kamenu ime
Moje. I dan
Tvoj.
Na mojoj strani
Kamen.
Ruka.
Praznina.
I posteljica
Rastrgnuta
Crnilo tvog glasa
Umara i razara
Na put staje zraku
I stopi svakoj
Tragam.
Crne rupe
Sve gutaju.
Dok pogleda ukočena,
Osjećam i osluškujem,
Zvuk
Prekinuta koraka.
Prikrivaš
neprekrivajuće
Neskrivajuće
Brišeš neizbrisivo
Mijenjaš
nezamjenjivo
Vječiti igrači
U igri čiji kraj je bliži no zjenica rožnjači
U igri čije vođe ne određujemo
Čija bojna polja ne
uređujemo
Ne biramo ni
oružje
Ni protivnika
Ni saputnika
Ni pobjednika
Ni gubitnika
Do strane
A kažete
U bescijenje
zjenice istinom očiglednom obmotane
I kažete
U bescijenje
svjetlost što se unutar bića
razlaže
I kažete
U bescijenje
Svaki zvuk što
život
Ni-
Je
I kažete
U bescijenje i
konačnica
Obećana
I potvrđujete
I šutnjom
I riječju
I djelom
Pogleda ista
Tražim
Pogleda ukočena
Crne rupe
gutaju
Sve
Osluškujem
Oni
Razastiru
Svoje kože
Da od hladnoće tvojih očiju skriju te
Da od zla tvog
daha
Sačuvaju te
Da spokojnim učine
I korak tvoj
I uzdah tvoj
I san
tvoj
i
Zavjet
tvoj
I pristaju
I na vatru do članaka
Dok u lobanji vri
i ključa
I na vrelo gvožđe na bubnim opnama
I užarene igle u
zjenicama
I zarđale klince pod prstima
Na mrak
I bespuće
I ponor
A umor
A zamor
A premor
Nijemo
I pristaju li?
Na to što postaju
Pristaju li?
Tragam.
Osluškujem.
Vjetar.
Mir donijeće.
Kažu
Oni
Što obećanje
ne krše.
A što sa
bezdanima koji
gutaju razočarane
A što sa
Vašim
Beskonačnim
Istinama
I njenim oblicima
A što sa izrečenim i neizrečenim
Izrecivim i
neizrecivim
A što sa
Panjevima
Ulicama
Kamenjem i
stijenjem
Zemljom i
rukama
Očima i
noćima –
Uzdasima zazidanim
Tišinama
opkoljenim
Plućnim maramicama obmotanim
Strahom,
strijepnjom,
drhtajem
Okom umornim
Sluhom napetim
Dodirom
izmrcvarenim
Zaštićenim
Zaštićenim?
A
Oni
Oni,
slijede
Samo crne mrlje,
Na zemljinom
platnu.
I
Izostavljaju
sutra.
I
Ostavljaju sve što
su bili,
Sve što jesu.
Pristaju
I ostavljaju
I pero bez
vlasnika i nasljednika.
I riječi olovom natopljene.
I muk paučinom obmotan.
Bezbjedan?
A njihova glava
priljubljena.
Spokojna?
I baciše koplja.
I prislonjenih
ruku iščekuju.
Život?
A
Čekajući
Život
Vijest
dočekaše
Obijest obijesnih
Pa sad iole svjesne njihove
nesvijesti
Raduju smrću
Čekajući
Riječ
Sporječismo
se s onima što
Pale i žare
Nište i tište
Sve iole živo
Pa se sad u plijesni njihovoj gušimo
Čekajući
Dah koji će zlo ništiti dok pogled mu
Dopire
Gledamo
Kako od jednog
rasu se neprebrojivo
Kako od jednog
jedan jednom krv proli
I od tada ne
staje, ne prestaje
I znamo
Kako će mnoštvo biti vraćeno
Jednom
ne marimo.
I Stojimo
Jedni pored drugih
Ovo tijelo nije
moje
Ni tvoje
Svaki pokret
razotkriva
Svaki pogled
progovara
Ne poznajemo
Ne prepoznajemo
Ne nestajemo
Ne stajemo
Nestajemo
Ne.
Vrata su
ipak
morala biti zatvorena,
Drugo su sada.