magla je rodom iz Londona
a sjeta rodom iz mene
zimi, turisti najprije vide maglu
a potom
zoološki vrt
pa londonski toranj
tijekom večeri kad se vraćam u svoju
sobu u Earl’s Courtu
baršunasta maglena cesta
grebe sjećanje u mojim koracima
teturajući, naletim na Prijavni ured
gdje uprkos golemoj ljubavi prema
sunčanim kolonijama
moje ime izgovaraju nepravilno...
Londonđani žive s maglom
i na suncu
ljubakaju se
dok hodaš po postaji metroa,
dok čekaš liniju zaobilaznice u svojim
očima,
čuješ kako ljudi razgovaraju:
kako je lijep sunčan dan, zar nije?
pogledaš prema gore i vidiš –
strop ti pritišće glavu...
Sa persijskog Ebtehaj Navaey
SENT 32-33