RAD UMARA, Čezare Paveze


Prijeći ulicu da se pobjegne od kuće, 
to čini samo dječak, ali ovaj čovjek koji luta
ulicama čitav dan, više nije dječak
i ne bježi od kuće.
Ima ljetnih popodneva
kad su čak i trgovi prazni, razastrti
pod zalazećim suncem, a ovaj čovjek stiže
alejom suvišnih stabala i zaustavlja se.
Ima li smisla biti sam, biti sve više sam?
Dok se samo luta, ulice i trgovi
su prazni.
Treba zaustaviti neku ženu 
i nagovoriti je na zajednički život. 
Inače svatko govori sa sobom. Zato i noćni pijanac
zapodijeva katkada razgovor 
i izlaže potanko svoj životni plan.
Sigurno je da se očekujući na pustom trgu
ne susreće nikog, ali tko luta ulicama
zaustavlja se od vremena do vremena. Da su udvoje,
pa i hodajući ulicom, kuća bi bila
gdje i ona žena i bilo bi vrijedno truda.
Noću je trg ponovo pust
a ovaj čovjek koji prolazi, ne vidi kuće
među suvišnim svjetlima, više ne podiže oči:
osjeća samo kaldrmu koju su stvorili drugi ljudi
otvrdlih ruku, poput njegovih. 
Nije pravo ostati sred pusta trga.
Sigurno postoji na ulici ona žena
koja bi, zamoljena, pomogla u kući.

prijevod: Mladen Machiedo
preuzeto sa https://www.facebook.com/Odvalimo-SE-Poezijom-518892704937587/
fotografija preuzeta sa https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Cesare_pavese.jpg