DVE PESME, Đorđe Matić



Hoří, má panenko

kutija šibica, savršen predmet
mali fabrički kvadar
arsenal mini-minâ u kojem je potencijal
sakriven, spreman da ga jednom zapališ
i da gori
mala kartonska barka
isplovi na guranje
iz pravokutne spilje
naslagani galeoti – koji će prvi platiti glavom? –
da brzo izgori pripaljujući
drinu bez filtera
prošvercanu pod sankcijama
avionom u Amsterdam
u crnoj najlonskoj torbi nečije sirotinjske majke
šibica je da pripali plosnatu cigaru
s blijedim utisnutim slovima pri vrhu papira
pripali pa iz nje da pokulja gust dim
u kružnicama i šarama
dimna kartografija izgubljenog svijeta
cigareta se puši
da se uz nju misli
nekad
i nekad o tom svijetu
cigareta služi
i da joj ne daš da kao taj, da kao stari svijet dogori
nego da je ugasiš, naglo
na kožu nadlanice, zapešća
kad se nečega, svega, sjetiš
cvrlji koža i peče, gore dlake
i boli, i neka
i mičeš pogled zamućen
da padne opet na kutiju šibica
savršen predmet
.

Brodsky
.
A New Year’s resolution
.
Deset (i više!) godina reaktivnog omalovažavanja
s uvjerenošću pravičnoga
(tko mi dade titulu, tko me ovlastio?),
uznapredovalog verbalnog strijeljanja.
Između toga,
nevidljivo gurao naprijed
i krpio svoje između dva mjesta,
uza inaćenja, guranja i odbijanja
svađe, vraćanja i vrâčanja
koje je ovaj jaki, sigurni svijet lako podnio
(izdržao je on i teže, i jače od mene),
čekao dobronamjerno,
kao strpljiva majka nezrelo dijete,
da me prođe.
Ima uvijek u pobunjenog i istine i života,
ali šta kad nas je nas
tvrdoglavi Bog tamošnji takve dao,
da se zanesemo
pa ne stajemo, ni kad bi trebalo.
Nakon svega,
stečeno brojim na dlanu kao nekad sitnu paru
skromni nauk:
da data nam brzina
još nije uvid,
da i oduhovljenje hoće rad,
i da pazim
da od uvjerenosti ne bude
prekasno za ispravljanje


preuzeto sa http://eckermann.org.rs/article/zanrovi/