Svi smo mi od jednog plemena bez kišobrana
Samo su nas naša narječja odvela do tuđine putova
Tebe dozivam kojeg ne poznam
Sebe dozivam i pitam gdje sam
O, ti s jednobojnom maramicom
I otvorenim kišobranom
Što u žamoru na stanici
U jecanju i u očima
Svake noći u danima tišine
Licem prema zidu u san toneš
Ti se vraćaš
Svake noći iz praznih kaseta koje slušaš
Mi svi smo iz jedne pjesme
Donijeli riječi na usta i u biblioteku
Možda su nas naše pjesme odvele u tuđinu narječja
O, jecaju otkinutih krila u tuđini tolikih vlažnih
grla
O, ti kojeg ne poznam
O, ja koga pitam gdje sam
Neko se mora roditi iz praznih kaseta
Neko večeras mora zapjevati
Neko se večeras mora
Tuđinom putova i narečja
Vratiti u to pleme bez kišobrana
Mi svi smo pušteni iz jednog grla punog pjesama
Samo su nas naše tišine odvele u tuđinu očiju
Neko se večeras mora
Prisjetiti prve pjesme
Sa persijskog Ebtehaj Nawaey