Haris Plojović, POEZIJA

 



ČETVRTO

 

Posekao sam prst.

 

U apoteci

Na svakoj kutiji hanzaplasta

Slika deteta.

 

Kao da samo deca krvare.



ŠESTO

 

U gradskoj biblioteci

Pozajmio sam

Rečnik melanholije

Miloša Komadine.

 

Na poslednjoj stranici

 

I dalje sveže,

I dalje vidljivo,

 

Ručno napisano

28. II 1996.

 

To mastilo,

To obično mastilo

 

I mene će nadživeti.



TRIDESET ČETVRTO

 

 

Videvši

Na pijaci

Ljude u lancima,

 

Hiparh sa Rodosa

Povuče se u planine,

Gde sastavi prvi

Katalog zvijezda

 

I na prvom listu

Zapisa:

 

Zvijezde se u sazviježđa vezuju,

Ali se nikada ne okivaju.



PEDESET ŠESTO

 

Poslije dugo vremena

Promijenio sam

Kuću, ulicu i grad

 

Gledaju me ljudi tamo

Podozrivo,

 

Starija gospođa

Uljudno mi reče:

Nisam vas ranije viđala ovde.

 

Nisam ni ja.



SEDAMDESET PRVO

 

 

Vidi: ptice na nebu,

Lete u skupinama.

 

Vidi: ptica na zemlji,

vadi crva iz blata.