PERIKE
Najtužnija stvar na svetu je perika –
Mrtva priroda koja oponaša život
Radeći za račun nejasne pravde.
Noću, ostavljena samoj sebi,
Perika dugo čuva nasleđenu toplotu,
Kao što rukav vojničkog šinjela
Zadržava oblik izgubljene ruke.
Perika – negativ gnezda u koje
Čovek može da snese svoju glavu
I da maše svetu viseći okačen
O grane sopstvenih ruku.
Može čak i da aplaudira, ne štedeći
Dlanove, kao publika jedne kišne večeri
Posle Molijerovog komada, dok su glumci
Narcisoidno vitlali perikama.
Ubrzo potom, narod se razišao mokrim
Ulicama, poput hora ćutljivih pravednika.
Bilo je to ratno doba, dani retkih
I kratkotrajnih radosti, više nalik
Samozaboravu nego živom zadovoljstvu.
Život i smrt opet su radili zajedno,
Podupirući naherena zdanja vere.
Ali samo iznevereni mogu da zamisle
Tugu perika okačenih u garderobi malog
Provincijskog pozorišta, dok napolju
Hladne kiše grgolje u olucima,
I nema nikoga pred izlogom starinske
Berbernice gde pepeljuge od promaje
Metu kosu iz prošlog veka.