SEĆANJE NA UMETNIKA
Svi što su umeli da hodaju po žici
i da se petama počešu za potiljkom,
skakači uvis, plivači nizvodno,
zadriglih, uvek preplanulih lica
s bleskom novih zuba u starim dosetkama,
pa krivolovci i lovočuvari:
sve sam cvet na skorup se zgomilao tamo;
i oni koji svakad dođu
s onima koji ređe navraćaju,
i oni koji ne bi došli
zbog onih koji će iz obaveze doći,
i oni koji tek dolaze
za onima koji će prerano otići,
i oni koji stižu prvi
uz one koji se kupe poslednji…
A on je stajao kraj vrata; i pušio,
iskosa uhvatljiv u jednom ogledalu…
Tek što je bacio opušak,
već ga nije bilo u prepunom salonu.
Izvor: časopis Sent