POD JAPANSKOM TREŠNJOM
Pod japanskom trešnjom što procvjetala je pored puta
Tu skončao je stari pas
Taj mješanac što su ga marškali
I gađali kamenčićima, opušcima, čim su stigli
Bilo je oko 3 poslijepodne
Vraćala sam se iz marketa
Noseći ceker na ramenu, on je pseći ležao,
Ali kad njegov nagon nisu oživjele pileće iznutrice
Gurnula sam ga vrhom sandale
Mekane sive dlačice po kojima su padale latice
Ili nešto drugo sasvim nevidljivo
Zurim u trešnju koja ne izgleda zabrinuto
Konačno vidim sebe, zaobilaze me djeca ližući sladolede
Gospođe sa mašnicama u kosi, očevi miljenica
Jer takav je slijed
Zastala sam pod japanskom trešnjom
I mirno čekala na svoj red
ZOVA
Bilo je krasno u Hasibinoj
Ljetnoj kuhinji koju je koristila
I zimi
Zapravo, tu nije samo kuhala
U ljetnoj kuhinji primala je žene
Tu je rezala pilav, tu je pravila zimnicu
Tu se ručalo i spavalo
U kuću nas je uvodila i pokazivala
Nam oba sprata
Jedino nismo ulazile u sobu
Sa balkonom u kojoj je vječito
Spavao Hasibin sin, krupan i zajeban
Momak
I mi bismo se na prstima
Vraćale u ljetnu kuhinju
Gdje nas je čekala šerpa čaja
Od zove
Ukusan je bio taj čaj i tako sladak
Zaspala bih u ćošku slušajući
kuckanje pletičkih igala
Žene su imale uvijek nešto za priču
I bile su zadovoljne svojim pletivima
Ali jednog dana rat – zašto? – odvede
Hasibinog jedinca i njega uskoro
Pokri zelena trava
Ona je zbog toga kratko bolovala
I ne dočekavši kraj rata umrije od tuge
I njen muž zabravi ljetnu kuhinju
I nedugo potom on ispliva
Na obali rijeke do pola pojeden
Ljetnu kuhinju naslijedio je neki
Rođak koji živi u Americi, ali ne dolazi
Danas je ona urušena, ostali su samo
Kameni zidovi kroz koje se granaju
drveća zove
I oni koji se ne boje zmija odlaze rado tamo
I skupljaju cvjetove, velike kao plamenove