Akgun Akova, POEZIJA

 


Šta je mir, voljena moja?

 

Da li znaš

šta je mir, voljena moja?

Da nije neki most koji se ruši kad nad njim senke padnu

ili firma koja propadne, pre nego što se otvori prema narodu

ili pauza za čaj između dve bitke

Ili su, možda,

to poslednje reči deteta slomljenog bicikla

koje je izreklo sakupljaču starog gvožđa?

Kaži mi voljena

Je li mir Ajnštajnovo pismo Ruzveltu

Ili telefonski poziv iz Lozane Mustafi Kemalu

Ili je, možda, to sokak čije smeće briše nauka?

 

Kaži mi voljena

Reci

mir je ptičica koja je pala sa balkona na kojem je kunjala

mir je nenaštelovani tržni sat zato što su mu časovničara bacili u zatvor

mir je anđeo koji nam odseca nogu kako bi iz nje izvadio zarđali ekser

Reci

mir je pesma budala

to je ideal izigranih

to je krezubi azijski tigar u cirkusu kapitalizma.

 

Reci, voljena moja

mir je lampa sa istrošenom baterijom

to je fluoroescentni trag puževa koji šetaju po bajracima

mir je imaginarni beli oblak što udara u tvrđavu i raspršava se

to je knjiga koju je slepi narod isprljao tekstovima punim prijetnji

ono što čovek ne može naći kod sebe, a traži kod drugih

mir je država koja je u teškim momentima srušena na njen narod

umrlo pismo u sandučetu jer nije otvoreno

to je futbalska lopta koja u poslednjoj minuti eksplodira i ubija gledaoce

 

ako ništa od ovoga

ništa od ovoga nije mir

kaži mi, voljena moja

koji je to bestidnik

u mestima u kojima rat snove sniva

izmislio reč mir, koja se sa ovih jezika ne skida

 

Akgün Akova


sa turskog Avdija Salković