Teodora Kravljanac, LAKOĆA NESTAJANJA

 


lakoća nestajanja

                        za B.

 

 

u prebiranju misli

setim se detinjstva:

 

pokvareni tricikl na terasi sedmog sprata

plakanje iz besa

teški parfemi vaspitačica iz vrtića

 

saznala sam da je umrla moja prva drugarica

pronašla sam fotografiju na kojoj se smeje

 

čekamo red za skeč na priredbi

skrivamo se iza kartonske kuće

pogužvane, krivo postavljenih repova

 

u mnoštvu ispeglanih ekspresija

pogledi su nam zaverenički

 

suština mi stalno izmiče

gubim se u potrazi ali

ne kao ona.