Mladen Šljivović, TRINAEST PESAMA O ZEN KALUĐERU KOJI JE LAVA HRANIO KAJSIJAMA

 


Trinaest pesama o zen kaluđeru koji je lava hranio kajsijama

 

 

 

1.

 

tokom jutarnje molitve

 

obnavljamo abecedu

niko ne sme da ponovi jednom spomenutu reč

 

Učiteljev prut nikada nije promašio

 

ori se našim manastirom

A kao avion

B kao borba

C kao cinizam

 

pre spavanja brojim preostale reči u rečniku

 

strepim

 

kad sve budu upotrebljene

neće biti nikog da zaustavi prut

 

 

2.

 

odavno sam ravnodušan

prema ostarelim lavovima

 

oni se jednom godišnje okupe

u hotelu preko puta manastira

 

oblizuju brkove

dok zamišljaju kako beru kajsije

 

poveravam se figuri Bude

kako sanjam o danu

kad ću imati sopstvenu kajsiju

 

 

3.

 

posadio sam dve kajsije

ali ko će ih čuvati noću

 

kupi lava

javila se misao tokom meditacije

 

4.

 

 

šta mi je trebalo da kupim lava

pitao sam se

dok sam ga učio gde je pesak

da ne grebe nameštaj

i ne napada prste ispod ćebeta

 

ali otkad je pojeo komšiju

više niko ne krade kajsije iz mog dvorišta

 

 

5.

 

 

pred spavanje

brojim stabla

 

plašim se odneće mi ih ljudi

u cipelama od krokodilske kože

 

 

6.

 

tokom noći

lav i ja

šetamo gradom i pevamo

 

roletne na proyorima

su se spuštale jedna za drugom

 

 

7.

 

moj Učitelj nikad nije razumeo

zašto sam čuvao

lava u kuhinji

 

u dnevnoj sobi bi mu smetao te-ve program

u spavaćoj bi mu smetalo moje hrkanje

u hodniku bi mi izgrizao papuče i kapute

 

za njega nema mesta ni u kupatilu

morao bih da izbacim veš mašinu

 

zato spava

ispod kuhinjskog stola

 

 

 

8.

 

jednog jutra su me dočekale posečene kajsije

 

lav me je tešio

krenimo u Afriku

tamo rastu još slađe

 

 

9.

 

lav i ja

vrebamo u džungli

 

naokolo

banane

papaja

pomorandža

ali sad nam se jedu kajsije

 

najbliži supermarket

udaljen je devet dana hoda

 

desetog  dana odustajemo

 

 

 

10.

 

 

moja biografija može stati između dve želje

 

kad bih morao da stanem

pred streljački vod

voleo da iza mene bude kajsija

 

kad bih morao da stanem ispred lava

više bih voleo da to bude u Zoo-vrtu

nego u savani

 

 

11.

 

prošle su decenije našeg hodočašća

 

šator nam je pun rupa

umesto piva pijemo brufen

vreme je da se vratimo kući

 

 

12.

 

lav i ja volimo da izlazimo u grad

  

meditiram uz ratluk i kafu

dok on juri turiste

nenavikle da sreću lavove

 

zabavno je gledati

kako skaču u vodu

ne znaju da lavovi plivaju bolje od njih

 

ipak sve češće preskačemo izlaske

i ostajemo na kauču

 

13.

 

 

mi – nekada ponosni  monasi ovog hrama

danas prodajemo kajsije prolaznicima

 

u mladosti

tumarali smo Afrikom

 

danas se sav naš imetak

nalazi u gajbici voća

iza koje spavaju

bezubi lav i ostareli monah