ORFEJ U GLAVNOM GRADU, Saša Radojčić

 


ORFEJ U GLAVNOM GRADU


četiri snoviđenja




velika bomba će pasti na grad

na grad će pasti velika bomba

pašće na kuće na bašte na drvorede

na grlice će pasti na kosove 

na mrave bubašvabe na miševe

velika bomba će pasti

na ulične mačke

na prljavu decu sa ulice

pašće bomba velika na prosjake

pobiće siromašne

pobiće gladne

glad će ubiti velika bomba

ubiće glad

ubiće stid kad padne

greh će pročistiti 

kad padne kad padne

a pašće



a ti šta ti radiš

ti što se u grad vraćaš

ti što se osvrćeš

na sve strane

- tebe tražim



svi beže

svi se sklanjaju

sklonila se vlada vojska policija

sklonili se poreznici i pekari

trgovci vozovođe medicinske sestre

beži zdravstvo sudstvo

škole beže univerziteti

beže popravni domovi

domovi za stare beže

beži starčić na biciklu

okreće pedale i u zvonce lupa

beže noćne ptice 

vredni mravi beže

beži narod tiska se

uska grla preskače

neki se u reku bacaju sa mosta 

neki već plivaju neki tonu

neke već struja nosi 

ovi se guraju u podrume

u rupe u šahtove se tiskaju

po dvoje po troje desetoro

onaj se pod ćupriju zavlači

tesno mu pa stenje

ovaj kopa sebi jamu

onom pola noge viri

ovaj se već zatrpao

onaj na drvo se popeo i viče

izvadio neke hartije pa čita

poziva na razum objašnjava

pod drvetom dve žene plaču 

treća im se smeje



a ti šta ti radiš

ti što se u grad vraćaš

ti što se osvrćeš

na sve strane

- tebe tražim



nije to strah

nisu ledeni trnci koji prođu duž kičme

kada čuješ tihi glas na neočekivanom mestu

tamo gde misliš da si potpuno sam 

nije čisti strah 

pred postojanjem izvrnutim naopačke

pred onim o čemu si samo slušao da ga ima

a sada vidiš kako neumorno posluje

zar može biti strah

to što pokreće zamajac našeg sveta

zupčanike jednom navijenog časovnika

pozorje pažljivo podeljenih uloga

zar može strah

da smisli godišnja doba

tokove reka klijanje žira

zlatni šum visokih trava

nosi li nas to strah

od bola od gubitka od kraja

od onoga što dolazi posle kraja

od onoga što nema kraja

bežimo li to iz straha

strah li je ono zbog čega bežimo

ili je strah ono od čega bežimo

čisti užas



a ti šta ti radiš

ti što se u grad vraćaš

ti što se osvrćeš

na sve strane

- tebe tražim



jedan zinuo i ćuti

jednom je svega dosta

jedan se svemu čudi

jedan tegli kofer sa knjigama

jedan uprtio televizor

jedan nosi pola šunke

jedan ništa ne nosi

ali džepovi mu puni sitnine

pa zvecka pri hodu

jedan se natrontao

jedan samo u gaćama

jedan vuče kera 

jedan trudnu ženu

jedan susetkinu babu

dvojica se oko nečeg tuku

dvojica trče cik-cak

dvojica ponela kauč

dvojica stala na uglu

pa jedan gleda levo

jedan desno

dvojica skaču sa najviše zgrade

i dugo mašu rukama potom

još jedan kao da okleva

pa se i on baca

dole dole

dole su već naslagana tela

već mnogi su pobegli

već mnogi se spasili



a ti šta ti radiš

ti što se u grad vraćaš

ti što se osvrćeš

na sve strane

- tebe tražim