IZA MORENO, Muhamed Abdagić






IZA MORENO I

Dok ležim Iza Moreno me gleda mrzovoljno
Opet sam Neko je rekao
Na tačnim terazijama izmjerio
da su zla rata manja od onih u miru

Zapalio sam hrabro novu petrolejsku lampu
Ranije smo dovodili iz komšiluka ženu
upravnika pošte da je zapali plašeći
se da ne eksplodira
a susjedi se iskupljali da vide kako ona to smjelo čini

Iza Moreno je sad potpuno okrenula glavu od mene
Bar je to epilog za svakog pametnog čovjeka
Uzaludno je mislim ovo podešavanje
I slike i svjetla



IZA MORENO II

Iza Moreno ima mutne oči i gleda me uplašeno

Nešto se dogodilo
Neko je ulazio u sobu
i razbacao rukopise po sobi
pokrao neke

Odlučih da ne izlazim
Nema tu šta više da se traži
Mi smo već u drugoj fazi
Ispružim se i legnem
Iza Moreno mi se smije
Znači pogriješio sam

Iza Moreno nije više na zidu
Njena slika je pala na pod
dušmanski izgažena
To nije mogao da bude vjetar
Skupih komadiće s poda
i bacih u peć
da me više ne podsjeća na umjetnika u mladosti