Poezija, Bojan Samson






NUŽNO ZLO




 „Zar ovo objašnjenje
ne svodi pesmu na zbir slika

i istovremeno je menja,
ako ne i upropašćava?“

Ali to su zidovi u
koje udara tumačenje:

objašnjenje nikada ne prenosi osećanje.
Samo sliku ili nepouzdano sećanje.

Pesma ovim nije upropašćena.
Ona i dalje leži netaknuta.

Kritika joj ne može ništa,
jer joj istinski i nije prišla.

Neće to nikada ni uspeti.

Uvek se tu nađe nešto više od reči,
što gori like a candle in the wind.

Reči  poeziji smetaju,
one su večiti višak.

Nužno zlo
bez kojeg se ne može.







ŽAL



Novi koncept lebdi iznad moje glave.
Oblak mu se uzaludno umiljava.

Često gledam iznad sebe.
Iščekujem sečivo i brzu egzekuciju.

Luna u lancima udara ritam.
Nadahnuće  na pokretnoj traci.

Novi koncept je kengurovo mladunče.
Meškolji se u mojoj torbi.

Hranim ga dok ne stasa
i oslobodi me promišljenosti.

Svatko ima svoj koncept.
To je borba neprestana.

Moj koncept je moj.
Moja strepnja i san.

Ne, nemoj mi prići,
ti konceptu crnooki!










Iz zbirke Folk Singer