Marija Miladinović, UMRO JE GLUMAC




 umro je glumac 


u malom gradu 

jednog sparnog letnjeg dana 

umro je glumac 


umro je glumac 

otišao tiho 

kako je i živeo 

poslednjih godina 

okupio je svoje kolege 

sa kojima je godinama radio 

iz sva tri grada 

u kojima je radio 

u čija je pozorišta 

uvek mogao da uđe 

za koga su uvek bila otvorena vrata 

i mesto u pozorišnom bifeu 


umro je glumac 

ostavivši sve predstave u kojima je živeo 

sve uloge u kojima je umirao 

polako na probama i premijerama 

sve uloge u kojima je on ubijao 

čak i onda 

kada lažni revolveri 

kao iz inata 

nisu hteli 

da opale 


kad umire glumac 

njegov kolega glumac 

održi mu govor 

na sahrani 

stavi ga na papir 

pročita reči 

nakon kojih glumac 

dobija poslednji aplauz 


umro je glumac 

umro je čitav svemir likova situacija mizanscena perika 

kretanja rediteljskih došaptavanja poslednjih cigareta 

krišom popušenih cigareta 

iza kulisa 

jer kad je na sceni 

glumac može sve


 umro je glumac 

umro je njegov hvalisavi vojnik palestrion 

komandant sajler 

smuk 

selsdon 

i gomila likova 

između njih 


umro je glumac 

tiho je javljeno 

ispraćen je zvukom trube 

zaokružen rečenicom 

koja se dešava baš toga dana 

dana kada umire glumac 

da moraš 

jednostavno moraš 

da prihvatiš 

da su svemiri smrtni 


umro je glumac