POŠTANSKO SANDUČE
Ispod najbeljeg kamena
ostavljam pismo mravima –
neka čitaju kad se okupe.
Imam mnogo pitanja za njih.
Imam mnogo zabrinjavajućih pitanja:
– Kako uvek znaju pravu putanju?
–Kako pre kiše oglase opasnost,
i brzo, i sigurno zatvore
mravlju zemlju?
– Zašto se dele na mileće i leteće?
– Da li drugi pišu poeziju,
ili im je samo tesno u ravnici?
– Ratuju li sa drugim mravinjacima?
– I kako u svoj zemlji dele mrve,
te u njoj gladnih nema?
–Teži li zvono mravljeg gneva?
–Čuje li se daleko njegov odjek?
– I tutnji li njihova Donja zemlja,
kad se pokrene mravlji gnev?
– I još: može li moje slepo čovečanstvo
da upiše njihov master klas,
da stekne bar malo njihove mudrosti?
...
Ostavljam pismo mravima
ispod najbeljeg kamena
u udaljenom parku u Beogradu
preplavljenom izbeglicama.
27. avgust 2015.
Preveo: Risto Vasilevski