MARINO
Marini Cvetajevoj
Tamo
gdje sunovratila si se i platila za tri života
barem
gdje otpatila
si muški
i nije bilo sigurnosne mreže da te prihvati
nečijih ruku na pamuku
Gdje na poljima maka usnila si bježeći od ljudi
i od studi
Gradeći pjesmom lice onoga koji nikad doći neće
ispod torture vremena provučen
pretečen
kao s naslovnice nekog tvog romana imaginacije
tvoje samice iskoričen
prebrane i prebrojene uzduž i poprijeko hiljadu puta
preslikan a bogom nedan
Za to tamo preko
rezervisano za vratolomce i stranputice
nema prečice
Ne polijeću s te litice zmajevi od papira
Između ,,Zločina i kazne“ ,,Rata i mira“
i ,,Vijenca gorskoga“
stoljeća su pasala moja vilo primorska
Marino
ni tamo ni amo
popasla sitna stoka i ono malo preostalo
Tamo
gdje ostali su nasukani ostaci svih naših promašenih surogata
na klatna pokačeni
na stolice za ljuljanje u bolnici duševnoj
nalakćeni
čelom o zid
u pijesku glavom noj
Gdje i hrabrije i jače mrak je pojeo
gdje o hrid se razbiše sve naše bajke i priče NOB-a
a ustaše i ostaše samo oni koji jedni drugima sliče
preslikani na zrno pišljiva boba
bolje roba nego groba
Tamo
gdje osta da zavija grkljana iščupana
sloboda
Srešću te ponovo i kose ti uplesti
i baš nas briga što nećemo s kime imati stariti
Ti nikada nećeš ni odrasti
moje malo
ni tamo ni amo
Cvetajevo
100 GODINA SA ALEKSANDROM KOLONTAJ
A htjela sam da vas štitim i branim
da sahranim
svako sjećanje na bolne zametke i amanete
na društvene nepravde
rovove i u korov zarasle krovove
Htjela sam da vam oči izbodem zlatnom kopčom
da progledate
Da odglumim ležećeg policajca
kurvu s ćoška ulice
udovicu
sveticu
grešnicu
boksersku vreću
pljuvaonicu
sam htjela
samo da vama lakše bude
Da se smanjim na zrno graška
sivo popodne bez vazduha daška
da budem glas one prve trube
i naoštrene na tocilu sablje
ralo od motike i grablje
da od kolijevke do groba svaku rak ranu iskopa
i prva u nju dragovoljno legnem
Htjela sam za vas zube da stegnem
da vas u tijelu bojažljivog kržljavca protegnem
i kičmu da polomim
da vam dokažem koliko vas volim
djelima a ne floskulama
Da porazbijam vam prozore
i vještačke nokte
displejeve
i šoferšajbne
da vas za kose izvučem na talase
neke nove revolucije
da riječ novu za nju izmislim a da ne izvisim
na otkinutoj deklaraciji
potrošačkoj korpi s brašnom i uljem na akcijskom popustu
iz Delte
kesici supe
vreći prekrupe
Da budem vaša Lupe
izrodim vam Romula i Rema
da na forumima izgradimo svijet novi vrli
pa da pohrli
sve što još diše uzvodno i slobodno
protivkolotečno i vječno
ne ostane za bruku
Iz šake pepela
za vas da ustanem
sam htjela
da ste mi mogli oprostiti
ispruženu ruku
“Minervinim tragom”
antologija poetskog stvaralaštva crnogorskih književnica, 2021