Poezija, Henrik Nordbarndt



San o tramvaju



Šta znači vidjeti tramvaj u snu?
Moj psihijatar kaže jedno, moj astrolog drugo.
Hoću li putovati ili umrijeti, predati se ili osloboditi se?
Ja samo znam da to žuto čudovište od čelika
čija mi je pjesma udarala u bubne opne svakog popodneva
sad, dobro parče života kasnije, ponovo je tu,
bezobzirno i divlje vijuga i klapara, daleko od građanskog reda
koji je vladao onda kad čuvari tramvaja zvahu se nadzornici
što se nenaoružani voze na biciklima.
Šta ima tu tramvaj da radi? Gdje god dođe,
taj donosi sumrak. Njegova boja je osobena,
kao nešto s nekog dalekog kontinenta,
za šta će ovaj jezik naći riječ tek kroz sto godina.
A ipak on pripada prošlosti i pun je mrtvih, dok,
ne samo prazan i blještavo osvijetljen, silazi u luku,
nakon što je opustošio ulice u naselju vila.
Tako ću ja možda još jednom dobiti potvrdu
za ono što sam slutio od rođenja:
da sam bio ovdje mnogo puta ranije i da ću se vratiti,
svejedno gdje, nepoželjan, nerado,
sasvim na isto mjesto.


Vanredno stanje


Sve je na svom mjestu:
sto i prozor i popodnevna svjetlost
koja pod određenim uglom pada da na sto
na staklenu površinu

na stolu papir u podnevnoj svjetlosti
i riječi na papiru
na svom mjestu u redosljedu

i prazna mjesta su na svom mjestu
između onih zauzetih
i popodnevna svjetlost je na svom mjestu
na praznim mjestima


Sa danskog Ilja Sijarić

Izvor: Sent br. 5, 2003


Naslovna slika Politiken.dk