Poezija, Kasija Marija Spiridon










NAPISAH TRAKTAT

Napisah traktat
o smrti
o suštini i praznini
čitavu jednu božju zapovest o ljubavi
jedan esej o smrti
jedan rad
o besmrtnosti
pokazujući zemaljske pokušaje
pokrete zvezda
spalih ga

pepeo pijem
od jutra do večeri
danju i noću




HUMANA PESMA


provodim život
onih iz velikih gradova
industrijskih i školskih
naselja izdeljenih po zonama

provodim i ne kukam
ali se i ne radujem
na drugom spratu jednog bloka u nikakvom
životu

ulice su u određene sate puste
kuće slepe usamljene žene
gole lutaju iz sobe u sobu
deca uspavana
povratak muškaraca iz druge smene

gong Mitropolije otkucava ponoć
. . .

*
nemam strpljenja za postojanje
*
imam jedno oko užasno tužno
u njemu boravi svet

*
/ korakneš li
srešćeš gladno ždrelo kamena

*
jesam voda oblik i smisao
prazan poput potira Gospodnjeg
u direktnoj sam vezi sa samim sobom

veza je lokalna i krta
molekuli putuju
hladni svetli i vlažni





NEOSKRNAVQENA KONCEPCIJA


evo žene što pre poljupca
oči mi vezuje
priteruje me uza zid

na utrnulim grudima / star /
koliko večnost između poljupca i smrti
čuje se lepet krila hladnih ruku

evo sa dvadeset četiri godine
priteran sam uza zid

a ništa ne tražim
život po žici akrobate
čeka me

evo žene što pre poljupca
u krvi i smrti je





Sa rumunskog Miljurko Vukadinović